Osnovna škola Uskoplje

ZABRANA KORIŠTENJA MOBILNIH TELEFONA NA NASTAVI

Objavljeno: 25 Siječanj 2018

MOBILNI TELEFONI

 

Mobiteli na nastavi su veliki problem i za nastavnika i za učenike koji žele pratiti nastavu kad telefoni u razredu zvone, zuje, sviraju, vibriraju, a i potajno se koriste ispod klupe, pogotovo ako u školi nema stroge zabrane korištenja mobitela na nastavi.  U našoj školi većina učenika donosi mobitele na nastavu. Na satu jedni drugima šalju poruke, posjećuju društvene mreže, slikaju i snimaju nastavnike za vrijeme nastave te objavljuju snimke na društvenim mrežama. Sve to dovodi do smanjene pozornosti praćenja nastave i bilježenja, slabije učinkovitosti pamćenja i učenja, a onda se to sve odražava i na ocjene. Na odmorima se djeca ne igraju međusobno nego igraju igrice na mobilnim telefonima. Smatramo da je došlo do zloupotrebe mobilnih telefona na nastavi. Uprava OŠ “Uskoplje „ donjela je odluku da će se korištenje mobilnih telefona na nastavi strogo kažnjavati.

 

 

 

Trebamo li djetetu dati mobitel ili ne ? Ako smo ga već dali kako mu ograničiti njegovo korištenje. S jedne strane imamo zdrave argumente a s druge pritisak djeteta izazvan željom za uklapanjem u društvo u kojem većina ima mobitel.

Roditelji sve manje propituju hoće li djetetu kupiti mobitel ili koju vrstu prijenosnog računala, jer to sve više postaje trend. Djeca tako postaju stalno dostupna, a mobiteli djecu zabavljaju i zaokupljaju. Mladi i mobilna tehnologija sve su snažnije povezani, a elektronička industrija sve više zarađuje na toj povezanosti.

Međutim u svezi s tim postoje mnogi problemi, o kojima se, nažalost, malo govori.

Kao prvo, istraživanja pokazuju da mobiteli utječu na manjak sna u djece i mladih. Čak 85 % tinejdžera spava s mobitelom uza se. I po noći se boje da će propustiti koju „važnu“ poruku te ostaju budni do kasno, ili se bude i provjeravaju poruke, ili ih pak poruka probudi te moraju odgovoriti.

Zatim slijedi nešto što se engleski popularno zove sexting. To nije postojalo prije digitalnog doba. Danas postoje mnoge elektroničke aplikacije s raznim seksualnim sadržajima, koje svi lako koriste te su dostupne i djeci. U sexting spadaju i seksualne aluzije kojima su djeca izložena od svojih vršnjaka i odraslih.

Još jedan od problema je i Cyberbullying ili internetsko i ostalo elektroničko nasilje također je nešto što nekada nije postojalo. Zlostavljanje i ruganje oduvijek postoji. No danas je mnoštvo načina na koji su djeca i mladež izloženi zlostavljanju; štoviše, tragovi sadržaja kojim se koga želi difamirati ostaju zauvijek prisutni na internetu.

Manjak pozornosti jest također izražen problem. Prosječan adolescent pošalje više od 4000 poruka mjesečno. To je oko osam poruka tijekom jednog sata ako se izuzme vrijeme spavanja, što uključuje i vrijeme provedeno u školi, u učenju i raznim aktivnostima, koje su sve ometene nedostatkom pozornosti, koja je usmjerena na poruke. Postavlja se pitanje kako nađu vremena i snalaze se u tome.

 

Vrlo česte su i nezgode u prometu. Riječ je o prometnim nesrećama u kojima djeca i mladi pasivno stradavaju, a sve zbog nepozornosti izazvane slanjem i čitanjem poruka ili telefoniranjem dok su na ulici i u prometu. Događa se i da su zaokupljeni slušanjem glazbe te zbog slušalica na ušima ne čuju opasnost koja im prijeti u prometu.

Velik problem je i pornografija. Dječaci u prosjeku prvi put gledaju pornografiju s 11 godina, najčešće na internetu. Do odrasle dobi pristupaju joj u prosjeku 50 puta tjedno. Mobilni elektronički uređaju su to veoma olakšali

Često je s mobitelima povezano i opadanje društvenih vještina. Kontakti očima, geste i osnovne interakcijske vještine oduvijek su bili temelj za uspostavljanje odnosa. Ali sve je više pokazatelja da su i najosnovnije od tih vještina pod utjecajem mobilnih uređaja. Ako se razgovara s kime tko je samo dijelom prisutan, onda mašta uzima maha. Nije ni čudo što mladi bježe u virtualni svijet.

Potom na red dolazi pretilost i sjedeći način života. Problem pretilosti u djece dosta je nazočan u javnosti, kao i s njim povezan dijabetes tipa 2. Tomu itekako pridonose računala i mobilni telefoni. Bez obzira na njihovo ime, oni ne potiču mobilnost. Dapače, itekako pridonose da se djeca i mladi sve manje kreću. Ostaju sve više u svojim sobama i u zatvorenom prostoru i ondje se bave porukama, video igrama, društvenim mrežama i ostalim na svojim elektroničkim uređajima.

Uslijed učestala korištenja mobitela i razvoj mozga je usporen. Vrlo je važno da se kod mladih razviju misaone vještine kao nadzor emocija, upravljanje impulsima, zadržavanje pozornosti te mišljenja i zaključivanja. Mozak doseže svoj razvoj početkom dvadesetih godina života i kasnije se više ne razvija. Mobilni telefoni, s obzirom na sve već navedeno, nimalo ne pomažu u tom procesu. Američka pedijatrijska akademija upozorava da djeca moraju provoditi više vremena „u stvarnosti“ negoli pred ekranom i više se igrati „stvarno“ negoli virtualno. Za cjelokupni djetetov razvoj važno je u interakciji moći dodirnuti, opipati, primiti, mirisati, gledati i čuti stvarne, žive ljude. To se ne može nadomjestiti digitalnom tehnologijom

Svako ozbiljno istraživanje zaključuje da svatko tko koristi mobitel redovito pola sata ili više dnevno u razdoblju od deset godina duplo povećava opasnost od tumora mozga, a oni koji počinju koristiti mobitel još u djetinjstvu povećavaju tu opasnost od četiri do pet puta u manje od deset godina korištenja.

Prema Nacionalnom centru za zdravstvena istraživanja SAD-a, pojačano korištenje mobitela i izlaganje mobitelnoj radijaciji može izazvati i druge ozbiljne zdravstvene poteškoće, poput sljedećih:

– tumor na žlijezdama slinovnicama (bolest koja je u veliku porastu u zemljama razvijenog svijeta, dok je u nerazvijenim zemljama rijetka);

– vrtoglavica i migrena;

– poremećaj pozornosti;

– oštećenje sluha;

– promjene u proizvodnji određenih proteina u stanicama;

– iritacije na koži, posebno na licu (što je poznato kao elektropreosjetljivost ili elektrohipersenzibilnost), te alergijska reakcija na neke materijale i metale u mobitelu poznata kao mobitelni dermatitis;

– autizam;

– promjene u ponašanju;

– nesanica i slabija kvaliteta sna;

– šum u ušima (tinitus);

– Parkinsonova i Alzheimerova bolest kod odraslih;

– epilepsija kod djece;

– niz poremećaja živčanog sustava.

Danas u zapadnom svijetu postoji učestao broj neplodnih parova, koji iznosi

No mobiteli su samo jedan od izvora opasna zračenja. K njima treba pribrojiti i uređaje zvane iPod te sve vrste bežičnih računala, laptope i tablete, kao i stolna računala koja su bežično spojena na internet te bežične „fiksne“ telefone. Sva bi se prijenosna računala trebala držati podalje od tijela, barem 20 centimetara. Međutim danas i najmanja djeca koriste bežične uređaje, a čak im se uz uzglavlje stavljaju telefoni spojene na bežične rutere za emitiranje uspavljujućih zvukova.

 

 

 

 

 

Pratite nas

Poveznice

Emis

Ministarstvo obrazovanja. kulture i sporta